Moja starija sestra, brat i ja odrasli smo na selu u blizini Bicestera, gradića u unutrašnjosti Engleske. Moji roditelji unajmili su kuću na farmi i bavili se poljoprivredom. Kad sam imao 19 godina, i ja sam poput svog brata i sestre započeo s pionirskom službom. Kasnije sam imenovan da služim kao specijalni pionir u Škotskoj. A onda sam 1970., kad sam imao 23 godine, pozvan u londonski Betel. U Londonu sam došao u doticaj sa znakovnim jezikom. To iskustvo promijenilo je moj život i donijelo mi mnoge blagoslove.

Učenje znakovnog jezika

 Kad sam došao u Betel, bio sam dodijeljen skupštini Mill Hill, u kojoj je bilo nekoliko gluhih Jehovinih svjedoka. Nisam htio da me jezična barijera spriječi da se sprijateljim s njima. Zato sam odlučio da ću na sastancima sjediti pored gluhe braće i sestara.

 U to vrijeme u Velikoj Britaniji nije bilo skupština na znakovnom jeziku. Gluhi su dolazili na sastanke koji su se iznosili na engleskom. Neka braća i sestre prevodili su im program, ali njihov prijevod bio je doslovan, riječ za riječ. Iako su se služili znakovima, pratili su engleski red riječi i gramatiku. Htio sam naučiti znakovni jezik, a gluha braća i sestre strpljivo su mi pomagali. S vremenom sam shvatio da taj jezik ima svoju gramatiku i red riječi i da je engleski za gluhe zapravo strani jezik. To mi je otvorilo oči. Ta braća i sestre redovito su dolazili na naše sastanke iako nisu sve razumjeli. Zbog toga sam ih još više volio i poštovao. Osim toga, uložio sam još više truda da svladam znakovni jezik.

 Britanski znakovni jezik službeni je jezik kojim se koriste gluhi u Velikoj Britaniji. S vremenom su braća koja su prevodila sastanke naučila koristiti taj složeni jezik i program naših sastanaka više nisu prevodili doslovno. Zahvaljujući tome gluhi su imali puno više koristi od sastanaka, a i još su se više zbližili sa svojim suvjernicima koji nisu gluhi. Kad se osvrnem na posljednjih pedesetak godina, vidim da je Jehova bogato blagoslovio propovijedanje na znakovnom jeziku. Spomenut ću samo nekoliko projekata u kojima sam imao priliku sudjelovati zahvaljujući Jehovinoj nezasluženoj dobroti.

Dobra vijest širi se na znakovnom jeziku

 Godinu dana nakon što sam bio imenovan za starješinu, točnije 1973., gluhi brat koji se zvao Michael Eagers predložio je da neke sastanke održavamo na britanskom znakovnom jeziku. Uz odobrenje podružnice jedan starješina i ja organizirali smo da se svaki mjesec neki sastanci održavaju na znakovnom jeziku. Sastanci su se održavali u Deptfordu, u jugoistočnom dijelu Londona.

 To se pokazalo kao dobra ideja. Na prvi sastanak na britanskom znakovnom jeziku došli su gluhi Jehovini svjedoci iz Londona i drugih dijelova jugoistočne Engleske. Konačno su dobili duhovnu pouku na svom jeziku. Nakon sastanka braća su pričala iskustva i uživala u hrani koja je bila pripremljena, a ja sam imao priliku razgovarati s njima i ohrabriti ih, što je mnogima od njih bilo jako potrebno.

 Nešto kasnije sastanci na znakovnom jeziku počeli su se održavati i u Birminghamu i Sheffieldu. Na njih su dolazila braća koja su htjela naučiti znakovni jezik, iako nisu bila gluha. Mnogi od njih dali su svoj doprinos tome da se dobra vijest na znakovnom jeziku propovijeda u cijeloj Velikoj Britaniji.

Pronašao sam predivnu ženu

 Godine 1974. upoznao sam Stellu Barker, prekrasnu sestru koja je služila kao specijalni pionir u jednoj skupštini blizu Betela. Zaljubili smo se jedno u drugo i vjenčali 1976. Nakon toga zajedno smo služili kao specijalni pioniri u skupštini Hackney, u sjevernom dijelu Londona. Stella mi se pridružila u propovijedanju na znakovnom jeziku. Potpuno sam siguran da nam je pionirska služba pomogla da od samog početka postavimo dobre temelje svom braku.

 A onda smo Stella i ja bili pozvani da služimo kao vanjski suradnici u Betelu. Imali smo pune ruke posla! Ja sam usto služio kao zamjenik pokrajinskog nadglednika, vodio sam Tečaj za imenovanu braću, a kasnije sam sudjelovao u organizaciji prevođenja regionalnih kongresa s engleskog na znakovni jezik. Na kraju dana bili smo mrtvi umorni, ali sretni i zadovoljni (Matej 11:28–30).

 S vremenom smo dobili dva sina – 1979. rodio se Simon, a 1982. Mark. Bili smo jako sretni, ali znali smo da je to još jedna velika odgovornost. Kako smo se snalazili u svemu tome? Stella i ja imali smo jedan dogovor. Kad god sam zbog nekog teokratskog zadatka trebao izbivati iz kuće, cijela obitelj išla je sa mnom. Usput smo uvijek odvojili nešto vremena da budemo zajedno i zabavimo se. Željeli smo da naši sinovi vide da nas služba Jehovi usrećuje. Do čega je to dovelo? Kad su Simon i Mark odrasli, naučili su znakovni jezik i postali pioniri. A onda su obojica pozvana u Betel. Bili smo presretni! To je bilo otprilike 40 godina nakon što je ono naše tele započelo svoju “betelsku službu”.

Nastojanja da se pomogne gluhim osobama

 Sve do 1990-ih u Velikoj Britaniji nije bilo gluhih starješina, ali neki gluhi bili su sluge pomoćnici. Zato su starješine koji nisu bili gluhi i nisu znali znakovni jezik trebali odlučiti je li itko od te braće sposoban poučavati i služiti kao nadglednik (1. Timoteju 3:2). Jedan gluhi sluga pomoćnik bio je brat Bernard Austin. On je služio u skupštini koja je sastanke održavala na engleskom. Braća su ga jako poštovala i cijenila jer je pokazivao iskrenu brigu za Jehovine ovce. Da samo znate kako sam se obradovao kad sam čuo da je Bernard imenovan za starješinu! On je bio prvi gluhi starješina u Velikoj Britaniji.

 Godine 1996. dogodilo se nešto jako značajno. Podružnica je odobrila osnivanje prve skupštine na znakovnom jeziku u Velikoj Britaniji. Ta skupština djelovala je u Ealingu, u zapadnom dijelu Londona. Nakon toga uslijedio je porast.

Konačno svi sastanci na znakovnom jeziku!

 Tijekom 1980-ih i 1990-ih od kuće sam radio za Službeni odjel i odgovarao na pitanja koja su se ticala propovijedanja i skupština na znakovnom jeziku. Neka braća raspitivala su se kako mogu pomoći gluhima da razumiju govore koji su se na našim sastancima i većim skupovima iznosili na engleskom. U početku se program naših većih skupova nije prevodio na znakovni jezik i nisu postojala izdanja za gluhe. Zato sam često morao hrabriti braću – i one koji su bili gluhi i one koji nisu – da budu strpljivi i čekaju Jehovu.

 Naša strpljivost bila je nagrađena. Podružnica je ubrzo organizirala da se skupštinski sastanci i veći skupovi prevode na znakovni jezik. Gluhi su sjedili ispred pozornice, gdje su mogli dobro vidjeti i govornika i prevoditelja. Zbog toga su gluha braća i sestre osjećali da ih Jehova stvarno voli i da su dragocjen dio njegove duhovne obitelji.

 Prvog travnja 1995. u kongresnoj dvorani u Dudleyju (West Midlands) održan je prvi jednodnevni pokrajinski sastanak na znakovnom jeziku. Ja sam pomagao bratu Davidu Merryju, nekadašnjem pokrajinskom nadgledniku, u organizaciji tog skupa. Neki gluhi Jehovini svjedoci došli su sa sjevera Velike Britanije, iz Škotske, a neki s jugozapada, iz Cornwalla. Mnogi su trebali prijeći na stotine kilometara. Još uvijek se sjećam koliko je oduševljenje vladalo među više od 1000 prisutnih na tom nezaboravnom sastanku.

 Podružnica je 2001. zamolila brata Merryja i mene da organiziramo regionalni kongres na britanskom znakovnom jeziku za sljedeću godinu. Imali smo jako puno posla. Ali Jehova je blagoslovio rad mnogih volontera. Kongres je prošao u najboljem redu i svima je ostao u lijepom sjećanju. Nakon toga još sam godinama sudjelovao u organiziranju naših većih skupova na znakovnom jeziku, a onda se Jehova pobrinuo da se mlađa braća osposobe za tu odgovornost i da je preuzmu.

Videosadržaji za gluhe

 Bili smo presretni kad je 1998. Jehovina organizacija objavila prvo izdanje na britanskom znakovnom jeziku. Bila je to brošura Što Bog zahtijeva od nas? na videokasetama. Uz pomoć nje vodili smo mnoge biblijske tečajeve.

 Na kongresu 2002. naše teokratske pjesme prvi su se put prevodile na britanski znakovni jezik. Gluha braća i sestre napokon su mogli “pjevati” predivne tekstove naših pjesama i osjetiti ritam pjesme jer su pratili prevoditelja. Još uvijek se sjećam jednog gluhog starješine koji je plakao od radosti dok je prvi put “pjevao” naše pjesme.

 Taj kongres bio je poseban po još nečemu. Londonska skupština na znakovnom jeziku dobila je zaduženje da snimi dramu. Pitao sam se kako ćemo to napraviti. Nikad prije to nismo radili! Ali Jehova nam je opet priskočio u pomoć, kao i uvijek. Pobrinuo se da pronađemo braću koja su znala snimati i montirati videe. Drama je bila izvanredna! Meni je to iskustvo puno značilo jer sam od 2003. do 2008. u Betelu nadgledao proizvodnju kongresnih drama na britanskom znakovnom jeziku.

 Stella i ja uživali smo u Betelu sa svojim sinovima. Istina, posao je bio jako naporan. Nakon nekoliko tjedana proba i snimanja glumci i cijeli produkcijski tim bili su fizički i mentalno iscrpljeni. Ali isplatilo se! Bili smo presretni jer su biblijski izvještaji takoreći oživjeli pred očima naše gluhe braće i sestara. Mnogi od njih plakali su od radosti.

 Otada stalno dobivamo duhovne darove. Od 2015. imamo Stražarsku kulu za proučavanje na britanskom znakovnom jeziku, u videoformatu. A 2019. objavljeno je Evanđelje po Mateju, također u videoformatu. Danas imamo cijeli grčki dio Biblije, a radi se i na prevođenju hebrejskog dijela. Gluha braća i sestre jako su zahvalni Jehovi na tome.

 Mi smo dio duhovne obitelji koja se trudi pokazivati ljubav i nepristranost po uzoru na našeg nebeskog Oca, Jehovu (Djela apostolska 10:34, 35). Moja obitelj i ja još uvijek se divimo tome koliko vremena, snage i sredstava naša organizacija ulaže kako bi pomagala ljudima svih vrsta, pa tako i gluhima i slijepima. a

 Sav naš trud itekako se isplatio, jer danas u Velikoj Britaniji ima nekoliko skupština na znakovnom jeziku. Imao sam priliku vidjeti kako propovijedanje na znakovnom jeziku napreduje od “skromnih početaka” pa do danas (Zaharija 4:10). Neizmjerno sam sretan što sam mogao dati svoj doprinos tome. Naravno, sva zasluga pripada Jehovi. On vodi svoju organizaciju. On daje svojim slugama ono što im je potrebno da bi mogli propovijedati dobru vijest svim ljudima. I što je najljepše, on daje da sjeme istine koje je posijano u srcima iskrenih ljudi raste i donosi plod.