Mnogi ljudi zadivljeni su stavom volontera koji rade na gradilištu u Warwicku. Direktor jedne firme koja je postavljala dizala u tamošnjim objektima rekao je jednom volonteru: “Vaš je tim napravio nevjerojatan pothvat. Većina ljudi nikad ne bi besplatno radila na ovakvim poslovima.”

Kad su taj čovjek i još neki ljudi čuli da na glavnom sjedištu Jehovinih svjedoka u Warwicku uglavnom rade volonteri, mislili su da se poslovi obavljaju samo preko vikenda i da na gradilištu rade samo neki Jehovini svjedoci iz obližnjeg kraja. Nisu mogli doći k sebi kad su upoznali ljude iz cijelog SAD-a koji su dali otkaz na poslu kako bi mjesecima, pa i godinama, radili u Warwicku.

Do kraja 2015. u gradnji je, osim članova američke betelske obitelji, sudjelovalo još oko 23 000 Jehovinih svjedoka. Da bi gradnja bila završena u predviđenom roku, u poslovima je sudjelovalo i otprilike 750 građevinskih radnika koji nisu Jehovini svjedoci. Suradnja s Jehovinim svjedocima ostavila je snažan dojam na mnoge od njih.

Direktor jedne firme koja izrađuje prozore i montažne zidove napisao je: “Svi naši radnici koji su uključeni u ovaj projekt oduševljeni su stavom ljudi koji s njima surađuju. Mnogi od nas upravo zbog toga žele raditi na ovom projektu.”

Jedna druga firma poslala je svoje ljude da pomognu u postavljanju nosive konstrukcije u stambenim zgradama. Kad je toj firmi istekao ugovor, trojica radnika odlučila su ostati u Warwicku. Dali su otkaz i zaposlili se u drugoj firmi koja je ondje i dalje radila.

Kršćanske osobine koje krase Jehovine svjedoke pozitivno su utjecale na neke ljude. To pokazuje iskustvo jednog čovjeka koji je radio za firmu koja je postavljala temelje. Nakon što je nekoliko mjeseci radio u Warwicku, njegova je žena primijetila velike promjene u njegovom ponašanju i govoru. Rekla je: “On kao da je drugi čovjek!”

U Warwicku rade i mnoge Jehovine svjedokinje. One voze autobuse, čiste sobe, sređuju papirologiju, ali i reguliraju promet, upravljaju teškim strojevima, postavljaju optičke kabele, izoliraju cijevi, postavljaju i gletaju gipsane ploče, postavljaju vodovodne cijevi i nalijevaju beton. One rade jako naporno.

Jedan čovjek koji nije Jehovin svjedok, a radio je na postavljanju krova, primijetio je da se neki muževi i žene drže za ruke kad izađu iz autobusa i idu do svog radnog mjesta. To ga je jako dirnulo. Vidio je i da žene neumorno rade na gradilištu. Rekao je: “Možda najprije pomislite da su žene samo privjesak svom mužu, ali kad je u pitanju posao, one rade sve živo! Radio sam na gradilištima diljem grada New Yorka, ali ovakvo što nigdje nisam vidio.”

Zima 2014. na 2015. bila je iznimno hladna, pa je bio pravi izazov napustiti topao dom i cijeli dan raditi vani na ledenoj hladnoći. Jeremy, Jehovin svjedok koji je nadgledao neke poslove, kaže: “Kad je bilo strašno zima, voditelj postavljanja temelja, zaposlen u jednoj građevinskoj firmi, znao bi me pitati: ‘Hoće li vaše žene raditi sutra?’

Unajmljeno je više od 35 vozača autobusa da prevoze volontere do Warwicka i natrag kućama.

Prije polaska jedan je vozač ustao, okrenuo se prema putnicima i rekao: “Jako volim voziti Jehovine svjedoke. Molim vas, pošaljite e-mail mom šefu i recite mu neka me ostavi na ovoj ruti. Od vas sam puno naučio o Bibliji. Prije nego što sam vas upoznao, nisam znao kako se Bog zove ni da će biti raj na Zemlji. Više se ne bojim smrti. Ovo je za mene predivno iskustvo. Čim dobijem slobodan dan, dolazim u dvoranu!”

Damiana, Jehovina svjedokinja koja je radila u Warwicku, ispričala je što se dogodilo u njenom autobusu: “Kad smo se jednog dana ukrcali u autobus, vozač je kazao da bi nam htio uputiti par riječi. Rekao je da je vozio 4000 Jehovinih svjedoka po cijelom New Yorku. ‘Svi ljudi imaju neke svoje mušice’, kazao je, ‘ali vi uvijek izgladite nesporazume i složno surađujete. To je nešto predivno.’ Još je dodao da jako voli razgovarati s nama.

Nakon toga jedan ga je naš brat upitao: ‘Sviđa li vam se kad pjevamo?’

Vozač se od srca nasmijao i odgovorio: ‘Naravno! Hoćemo li početi s pjesmom 134?’” a