Rodio sam se u Hondurasu, u gradu La Ceibi, i od rođenja sam gluh. Moje četiri sestre starije su od mene. Moja obitelj bila je vrlo siromašna, a živjeli smo u prilično opasnom dijelu grada. Situacija se još više pogoršala kad je moj otac poginuo u nesreći na poslu. Tada sam imao samo četiri godine.

 Moja majka davala je sve od sebe i brinula se za nas petero, ali rijetko kad je imala dovoljno novca da mi kupi odjeću. Kad je padala kiša, često mi je bilo hladno jer nisam imao obući što toplo.

 U mladosti sam naučio honduraški znakovni jezik, pa sam mogao razgovarati s drugim gluhim osobama. No moja majka i sestre nisu znale znakovni. U komunikaciji sa mnom koristile su samo nekoliko gesta i znakova koje su same izmislile. Ipak, znao sam da me majka voli. Štitila me od svih opasnosti. Iako je znala samo nekoliko znakova, upozoravala me da se ne odajem porocima, naprimjer pušenju i piću. Zahvalan sam joj za to jer nikad nisam upao u ovisnost.

 Kad sam bio mlad, majka me vodila na mise u crkvu, ali nisam razumio ništa što se ondje govorilo jer mi nije imao tko prevoditi. Bilo mi je dosadno, pa sam s deset godina prestao ići u crkvu. Ipak, želio sam bolje upoznati Boga.

 Godine 1999, kad sam imao 23 godine, sreo sam jednu ženu iz SAD-a koja je pripadala jednoj evangeličkoj crkvi. Pokazala mi je neke stvari iz Biblije i naučila me američki znakovni jezik. Ono što sam saznao iz Biblije toliko mi se svidjelo da sam odlučio postati pastor. Zato sam se preselio u Portoriko i ondje pohađao teološku školu za gluhe. Kad sam se 2002. vratio u La Ceibu, uz pomoć nekih svojih prijatelja osnovao sam crkvu za gluhe. Među tim prijateljima bila je i Patricia, koja je kasnije postala moja žena.

 Propovijedi sam držao na honduraškom znakovnom jeziku. Vjernicima sam pokazivao slike biblijskih izvještaja, a znao sam i odglumiti neki biblijski izvještaj da bi ga gluhi bolje razumjeli. Posjećivao sam gluhe osobe u obližnjim gradovima u želji da ih ohrabrim i pomognem im riješiti probleme koji su ih mučili. Čak sam otišao na misionarsko putovanje u SAD i Zambiju. No zapravo, nisam bio dobro upoznat s Biblijom. Ljudima sam govorio samo ono što su drugi prenijeli meni i što sam razumio na temelju slika. Imao sam više pitanja nego odgovora.

 Jednog dana neki članovi moje crkve počeli su širiti laži o meni. Govorili su da pijem i varam ženu. Kad sam saznao za to, bio sam ljut i razočaran. Nedugo nakon toga Patricia i ja napustili smo crkvu.

 Jehovini svjedoci često su dolazili na naša vrata, ali mi smo ih svaki put odbili. No kad smo otišli iz crkve, Patricia je počela proučavati Bibliju s jednim bračnim parom – Thomasom i Liccy. Dojmilo me se što znaju znakovni jezik iako nisu gluhi. Zato sam se i ja brzo pridružio tečaju.

 Nekoliko mjeseci proučavali smo koristeći videosadržaje na američkom znakovnom jeziku. Ali nakon nekog vremena neki naši prijatelji počeli su govoriti da Jehovini svjedoci slijede čovjeka, pa smo prestali proučavati. Iako mi je Thomas argumentima pokazao da Jehovini svjedoci nemaju čovjeka za vođu, nisam mu povjerovao.

 Nekoliko mjeseci kasnije Patricia je upala u depresiju. Molila se Bogu da joj Jehovini svjedoci ponovno zakucaju na vrata. Nije prošlo dugo, a Patriciju je posjetila jedna Jehovina svjedokinja i pitala može li reći Liccy da dođe k njoj. Liccy se pokazala kao pravi prijatelj. Posjećivala je Patriciju svaki tjedan kako bi je hrabrila i proučavala Bibliju s njom. No ja još uvijek nisam potpuno vjerovao Jehovinim svjedocima.

 Godine 2012. Jehovini svjedoci organizirali su posebnu propovjedničku akciju tijekom koje su nudili letak Želite li saznati istinu? na honduraškom znakovnom jeziku. Liccy nam je donijela videosnimku tog letka. Kad sam je pogledao, bio sam šokiran jer sam saznao da se mnogo onoga čemu sam poučavao druge, primjerice učenje o paklu i besmrtnosti duše, ne temelji na Bibliji.

 Sljedeći tjedan otišao sam u dvoranu Jehovinih svjedoka kako bih razgovarao s Thomasom. Rekao sam mu da gluhima želim pokazati istinu iz Biblije, ali da ne želim biti Jehovin svjedok. Htio sam osnovati svoju crkvu za gluhe. Thomas me pohvalio za revnost, ali potom mi je pokazao Efežanima 4:5, redak koji ističe važnost jedinstva kršćanske skupštine.

 Thomas mi je dao film Jehovini svjedoci – vjera na djelu, 1. dio: Izlazak iz tame na američkom znakovnom jeziku. Taj film prikazuje kako je jedna grupa ljudi pažljivo istraživala Bibliju kako bi shvatila istinu o njenim osnovnim učenjima. Dok sam gledao film, imao sam osjećaj da sam jako sličan tim ljudima. I ja sam tragao za istinom. Taj film uvjerio me da Jehovini svjedoci naučavaju istinu jer svoja učenja temelje isključivo na Bibliji. Zato sam počeo opet proučavati Bibliju, a 2014. Patricia i ja smo se krstili.

 Volim organizaciju Jehovinih svjedoka jer je po uzoru na Boga sveta i čista. Njeni članovi govore istinu i u odnosu s drugima trude se odražavati Božju svetost. Miroljubivi su i hrabre jedni druge. Jehovini svjedoci su ujedinjeni i svi naučavaju iste biblijske istine, bez obzira na to gdje žive ili kojim jezikom govore.

 Uživam sve bolje upoznavati Bibliju i njena učenja. Naprimjer, saznao sam da je Jehova Svemogući Bog i da je vladar svega. On voli sve ljude – i gluhe i one koji čuju. Misao da me Bog voli jako mi je dragocjena. Saznao sam i da će u budućnosti Zemlja postati prekrasan raj te da će ljudi dobiti priliku da budu savršeno zdravi i da žive vječno. Jedva čekam dan kad će se to ostvariti!

 Patricia i ja volimo razgovarati s gluhima o Bibliji. Sada proučavamo s nekim članovima svoje nekadašnje crkve. Za razliku od vremena kad sam bio pastor, sada imam odgovore na svoja pitanja. Pronašao sam ih zahvaljujući tome što sam proučavao Bibliju s Jehovinim svjedocima.