Europski sud za ljudska prava nedavno je donio presudu kojom je podržao prava mladića koji ulažu prigovor savjesti na služenje vojnog roka. Sud je 12. listopada 2017. uspostavio presedan u slučaju Adjan i drugi protiv Armenije, u kojem se rješavao spor o vrsti alternativne službe koju treba ponuditi osobama koje ulažu prigovor savjesti na vojni rok.

Europski sud za ljudska prava godinama nije priznavao pravo na prigovor savjesti, pa su mnogi bili kazneno gonjeni i zatvarani. No gledište Suda promijenilo se kada je 2011. donesena presuda u slučaju Bajatjan protiv Armenije. Tom je presudom pravo na prigovor savjesti priznato kao jedno od temeljnih ljudskih prava. Presudom u slučaju Adjan i drugi protiv Armenije Sud je otišao i korak dalje — zaključio je da onima koji ulažu prigovor savjesti na vojni rok treba omogućiti obavljanje alternativne službe koja je doista civilna i koja ne služi kao sredstvo kažnjavanja.

Iznijet ćemo kratak pregled razvoja događaja koji će pokazati kako su presude Europskog suda u slučajevima Bajatjan, Adjan, a i drugima, utjecale na veliku promjenu u odnosu vlasti prema osobama koje ulažu prigovor savjesti.

Kazna za odbijanje vojnog roka. Kad je 2001. Armenija postala članica Vijeća Europe, obvezala se usvojiti Zakon o civilnoj službi u skladu s europskim standardima, što znači da civilna služba ne smije biti pod vojnom upravom niti smije biti duža od vojnog roka jer bi to značilo da služi kao sredstvo kažnjavanja. Armenija je pristala i pomilovati sve osobe koje su uložile prigovor savjesti. * Međutim, nakon toga je Vahan Bajatjan, koji je Jehovin svjedok, dobio poziv za vojsku, čime je Armenija pokazala da nije ispunila obveze koje je preuzela na sebe. Gospodin Bajatjan je 2002. osuđen na zatvorsku kaznu jer je odbio služiti vojni rok, a civilnu službu nije mogao obavljati zato što je Armenija tada još uvijek nije uvela. On je 2003. podnio žalbu Europskom sudu za ljudska prava, u kojoj je stajalo da je zatvorskom kaznom na koju je bio osuđen Armenija pogazila njegovu slobodu savjesti i vjeroispovijedi.

Neadekvatna civilna služba nakon koje slijedi kazna. Armenija je 2004. usvojila Zakon o civilnoj službi. Neki mladi Jehovini svjedoci prihvatili su tu službu umjesto vojnog roka. No brzo su shvatili da je ona pod vojnom upravom, te su je napustili nakon što su o tome obavijestili nadležne osobe. Zbog toga su bili uhićeni i kazneno gonjeni, a neki od njih i osuđeni na zatvorsku kaznu. U svibnju 2006. gospodin Kačatrijan i još 18 Jehovinih svjedoka koji su uložili prigovor savjesti podnijeli su žalbu Europskom sudu za ljudska prava u kojoj su naveli da su tim kaznenim postupkom narušena njihova prava. *

Godine bez ikakvog pomaka. Armenija godinama nije poduzimala apsolutno ništa kako bi izmijenila Zakon o civilnoj službi. Budući da im spomenuta vrsta civilne službe nije bila prihvatljiva, Jehovini svjedoci u Armeniji nisu je mogli obavljati, a državne vlasti slale su ih u zatvor. Od 2004, kad je usvojen Zakon o civilnoj službi, do 2013, kad je taj zakon izmijenjen, na zatvorsku je kaznu osuđeno 317 Jehovinih svjedoka. Trajanje te kazne iznosilo je između 24 mjeseca i 36 mjeseci.

Tijekom tih godina Europski sud za ljudska prava nije puno napravio kako bi riješio ovo pitanje. Godine 2009. razmotrio je žalbu gospodina Bajatjana, u kojoj je stajalo da je njegov prigovor savjesti na vojnu službu zaštićen člankom 9 Europske konvencije, koja jamči slobodu savjesti i vjeroispovijedi. Međutim, Europski sud smatrao se dužnim osloniti se na svoju sudsku praksu koja je desetljećima bila na snazi. I dalje je imao gledište da svaka zemlja treba odlučiti hoće li priznati pravo na prigovor savjesti na služenje vojnog roka. Što je to zapravo značilo? Ako neka zemlja ne bi priznala pravo na prigovor savjesti, članak 9 nije mogao štititi slobodu pojedinca koji je uložio prigovor savjesti na vojni rok. No to gledište Suda odskakalo je od sve prihvaćenijih međunarodnih standarda u vezi s prigovorom savjesti, pa su odvjetnici gospodina Bajatjana zatražili da se njegov slučaj proslijedi Velikom vijeću Europskog suda za ljudska prava i ponovno razmotri.

Prijelomni trenutak. Prekretnica je nastupila kad je Veliko vijeće Europskog suda ponovno razmotrilo žalbu gospodina Bajatjana. Sud je 7. srpnja 2011. prvi put jasno naveo da članak 9 Europske konvencije štiti pravo na prigovor savjesti. Obrazložio je da je Konvencija “živi dokument” pri čijem se tumačenju treba uzeti u obzir zakon koji je svojim razvojem doveo do “praktički općeprihvaćenog konsenzusa o ovom pitanju u Europi i izvan nje”. Presuda Velikog vijeća uzdignula je pravo na prigovor savjesti na višu razinu, ali i obvezala Armeniju da uvede adekvatnu alternativu vojnoj službi za osobe koje ulažu prigovor savjesti.

“Odbijanje vojne službe, do kojeg dolazi zbog ozbiljnog i nerješivog sukoba između obveze služenja vojnog roka i savjesti pojedinca ili njegovih dubokih i iskrenih vjerskih ili drugih uvjerenja, predstavlja uvjerenje ili vjerovanje koje je dovoljno čvrsto, ozbiljno i važno da ga treba zaštititi člankom 9” (Bajatjan protiv Armenije [GC], br. 23459/03, odl. 110, Europski sud 2011)

Još uvijek nema adekvatne civilne službe. U ljeto 2011. četvorica Jehovinih svjedoka u Armeniji, među kojima je bio i Artur Adjan, osuđena su na zatvorsku kaznu zato što su odbila civilnu službu, koja je u to vrijeme bila pod vojnom upravom. Oni su se žalili Europskom sudu za ljudska prava i u žalbi naveli da je Armenija prekršila njihova prava zato što alternativna služba koju je Armenija uvela 2004. nije u skladu s europskim standardima te je i dalje nespojiva s njihovom savjesti.

Civilna služba i dalje pod vojnom upravom. Dana 27. studenoga 2012. Europski sud za ljudska prava donio je presudu u slučaju Kačatrijan i drugi protiv Armenije. Taj slučaj ticao se 19 Jehovinih svjedoka koji su napustili civilnu službu jer je ona bila pod vojnom upravom. Europski sud zaključio je da su Jehovini svjedoci nezakonito gonjeni i osuđeni na zatvorsku kaznu. Iako je u presudi stajalo da su podnositelji žalbe naveli da je civilna služba pod vojnom upravom, Sud se o tome nije izjasnio u slučaju Kačatrijan.

Adekvatna civilna služba. U ljeto 2013. armenske su vlasti izmijenile svoje zakone kako bi uvele civilnu službu, u skladu s onim što su obećale 2001. Do listopada 2013. većina Jehovinih svjedoka koji su u Armeniji bili u zatvoru puštena je na slobodu. Ipak, nekolicina njih, koji su bili pri kraju svoje zatvorske kazne, odlučila je odslužiti je dokraja. Otada osobe koje zbog prigovora savjesti odbiju vojni rok mogu obavljati civilnu službu.

Dvije presude Europskog suda za ljudska prava, u slučajevima Bajatjan i Kačatrijan, jasno pokazuju da je prigovor savjesti na vojni rok temeljno ljudsko pravo te da ga armenske vlasti moraju poštovati. Međutim, Sud nije presudio da civilna služba mora biti odvojena od vojne uprave.

Europski sud riješio je taj propust kad je 12. listopada 2017. donio presudu u slučaju Adjan i drugi protiv Armenije. U presudi je stajalo da onima koji ulažu prigovor savjesti na vojni rok Armenija mora omogućiti adekvatnu civilnu službu koja je usklađena s europskim standardima. Zašto? Zato što je pravo na prigovor savjesti na vojni rok zakonom zaštićeno. Civilna služba ne smije biti pod upravom vojnih vlasti i ne smije se koristiti kao sredstvo kažnjavanja. Europski sud odredio je isplatu odštete svima koji su bili kažnjeni uslijed manjkavosti zakona.

“Sud smatra da se pravo na prigovor savjesti, zajamčeno člankom 9 Europske konvencije, zapravo ne bi poštivalo kad bi se Državi dopustilo da usvoji i provede civilnu službu koja, u teoriji ili u praksi, ne bi bila doista civilna i koja bi služila kao sredstvo zastrašivanja ili kažnjavanja” (Adjan i drugi protiv Armenije, br. 75604/11, odl. 67, Europski sud 2017)

Prema podacima od siječnja 2018, u Armeniji je 161 Jehovin svjedok odslužio civilnu službu, a njih 105 još uvijek je služe. Ta je služba na dobrobit društva i prihvatljiva je onima koji traže alternativu za služenje vojnog roka. Ona rješava i problem kršenja ljudskih prava koji je postojao u Armeniji.

André Carbonneau, jedan od odvjetnika koji je zastupao Jehovine svjedoke u Armeniji, pohvalio je vlasti jer su riješile pitanje civilne službe. On je rekao: “Kad se osvrnemo na presude Europskog suda za ljudska prava protiv Armenije, zapažamo napredak u rješavanju ovog problema od slučaja Bajatjan iz 2011. Zahvaljujući presudama u slučajevima Kačatrijan i Adjan civilna služba više nije pod vojnom upravom. Nadamo se da će i druge zemlje koje još nemaju adekvatnu civilnu službu zapaziti što je Armenija poduzela kako bi uvela civilnu službu koja je prihvatljiva osobama koje ulažu prigovor savjesti i koja služi na dobrobit društva.”

1. 12. listopada 2017.

   Europski sud za ljudska prava donio presudu u slučaju Adjan i drugi protiv Armenije

2. Siječanj 2014.

   Prvi Jehovini svjedoci sudjeluju u novom programu civilne službe

3. 12. studenoga 2013.

   Prvi put u više od 20 godina nijedan Jehovin svjedok nije u zatvoru zbog prigovora savjesti

4. 8. lipnja 2013.

   Armenija usvojila izmjene Zakona o civilnoj službi; izmjene stupile na snagu u listopadu 2013.

5. 27. studenoga 2012.

   Europski sud za ljudska prava donio presude u slučaju Kačatrijan i drugi protiv Armenije

6. 10. siječnja 2012.

   Nakon slučaja Bajatjan Europski sud u slučajevima Bukaratjan protiv Armenije i Caturjan protiv Armenije utvrdio da je Armenija prekršila članak 9 time što je zatvorila Jehovine svjedoke

7. 7. srpnja 2011.

   Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava utvrdilo da je prekršeno pravo na slobodu savjesti (članak 9 Europske konvencije) koje štiti osobe koje ulažu prigovor savjesti; presuda je donesena u slučaju Bajatjan protiv Armenije omjerom glasova 16:1

8. 27. listopada 2009.

   Europski sud za ljudska prava donio presudu u slučaju Bajatjan protiv Armenije i obrazložio da se članak 9 Europske konvencije ne odnosi na prigovor savjesti; slučaj proslijeđen Velikom vijeću Europskog suda

9. 2004.

   Armenija usvojila Zakon o civilnoj službi prema kojem je ta služba pod vojnom upravom

10. 2001.

    Armenija se obvezala usvojiti Zakon o civilnoj službi