Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Budi mudar kad koristiš internet

Budi mudar kad koristiš internet

Budi mudar kad koristiš internet

S PRONALASKOM štamparske prese pre nekoliko vekova došlo je do promene u načinu na koji ljudi međusobno komuniciraju. Kada se u novije doba pojavio internet, došlo je do slične prekretnice. Internet je postao globalno sredstvo informisanja. Pomoću njega možemo doći do mnogih informacija i statističkih podataka, i saznati šta ljudi misle o raznim temama.

Sposobnost da komuniciramo podario nam je naš Stvoritelj. Zahvaljujući tome možemo da razmenjujemo mišljenja i saznanja jedni s drugima. Jehova je razgovarao s ljudima koje je stvorio i rekao im kako da žive da bi bili srećni (Post. 1:28-30). Dar govora se može i zloupotrebiti, što potvrđuju događaji s početka ljudske istorije. Satana je Evi dao potpuno pogrešne informacije. Ona je poverovala u ono što joj je rekao i prenela to Adamu, koji je odveo čovečanstvo u propast (Post. 3:1-6; Rimlj. 5:12).

Šta se može reći o korišćenju interneta? Preko interneta možemo doći do važnih informacija, on nam može uštedeti vreme i pomoći nam da obavimo nešto korisno, ali nas može i dezinformisati, krasti nam vreme i iskvariti nas. Pogledajmo kako ga možemo pametno koristiti.

Informacije ili dezinformacije?

Nije realno misliti da su sve informacije sa interneta tačne i korisne. Pretraživače na internetu možemo uporediti sa mnoštvom berača koji neumorno skupljaju sve pečurke, i jestive i otrovne, a zatim ih sve zajedno serviraju. Da li bi ih jeo bez razmišljanja? Sigurno ne bi. Internet pretraživači koriste ogroman broj kompjutera da bi sakupili informacije s milijardi veb stranica, od onih s najboljim do onih s najgorim sadržajem. Moramo biti razboriti i, da tako kažemo, razdvojiti pšenicu od kukolja, da ne bismo zatrovali um netačnim informacijama.

U jednom poznatom časopisu je 1993. godine objavljen crtež na kom su prikazana dva psa kako sede ispred kompjutera. Jedan od njih kaže drugom: „Kad si na internetu niko ne zna da si pas.“ Skrivanje identiteta nije ništa novo, jer se Satana još davno skrivao iza zmije kad se obraćao Evi i kad joj je rekao da može postati kao Bog. Danas se svako na internetu može predstaviti kao stručnjak, a da i ne otkrije svoje pravo ime. Nema pravila o tome ko može da iznese neko mišljenje, informaciju, sliku ili savet.

Nemoj biti naivan kao Eva. S rezervom prihvataj informacije sa interneta. Pre nego što nešto prihvatiš kao činjenicu, pitaj se: (1) Ko je ovo napisao? Da li je kompetentan za to? (2) Zašto je to napisano? Iz kakvih pobuda? Da li odražava predrasude? (3) Odakle autoru te informacije? Da li navodi izvore koji se mogu proveriti? (4) Da li su te informacije zastarele? Apostol Pavle je još u prvom veku Timoteju dao savet koji je i danas primenljiv. On je napisao: „Čuvaj što ti je povereno, i kloni se ispraznih razgovora koji skrnave ono što je sveto i protivrečnog nazoviznanja“ (1. Tim. 6:20).

Štedi ili krade vreme?

Internet nam može uštedeti vreme, snagu i novac pod uslovom da ga pametno koristimo. Pruža nam mogućnost da nešto kupimo, a da i ne izađemo iz kuće. Pomoću njega možemo uporediti cene i tako uštedeti nešto novca. Plaćanje računa preko interneta mnogima je olakšalo život. Finansijski poslovi se mogu obaviti u bilo koje vreme, i to od kuće. Preko interneta se možemo informisati kako da na najudobniji i najekonomičniji način otputujemo tamo gde smo hteli ili da za neko putovanje razervišemo karte. Uz malo truda možemo doći do brojeva telefona i adresa koje su nam potrebne i saznati kako sve možemo stići na željenu destinaciju. Širom sveta podružnice Jehovinih svedoka koriste mnoge usluge na internetu da bi uštedeli vreme i novac.

Ali internet ima i svoju mračnu stranu. Jedna od njih je da nam može oduzimati mnogo vremena. Nekima je internet više zanimljiva igračka nego korisna alatka. Oni provode sate i sate u igranju igrica, kupovini, čitanju i slanju mejlova, četovanju i surfovanju po internetu. Može se desiti da s vremenom zapostave ono što je važnije, odnosno porodicu, prijatelje i skupštinu. Ljudi čak mogu postati zavisni od interneta. Na primer, prema jednoj proceni objavljenoj 2010. godine 18,4 procenata mladih u Koreji zavisno je od interneta. Istraživači u Nemačkoj kažu da se „sve više žena žali da su njihovi partneri zavisni od interneta“. Jedna žena je rekla da se njen muž mnogo promenio od kad je postao zavisan od interneta, do te mere da im je to uništilo brak.

U jednu podružnicu Jehovinih svedoka stiglo je pismo čoveka koji je sebe nazvao zavisnikom od interneta. Ponekad je na internetu provodio i po deset sati dnevno. Napisao je da je u početku sve izgledalo bezazleno, a zatim je dodao: „S vremenom sam sve manje išao na sastanke i prestao sam da se molim.“ Kada bi i otišao na neki sastanak, bio bi nepripremljen i samo bi razmišljao o tome kada će opet moći da ode na internet. Na sreću, shvatio je da ima ozbiljan problem i potrudio se da ga reši. Nemojmo dozvoliti sebi da dođemo u takvu situaciju.

Korisno ili štetno?

U 1. Solunjanima 5:21, 22 piše: „Sve proveravajte da biste se u to uverili, držite se onoga što je dobro. Klonite se svakog zla.“ Treba da se pitamo da li je ono što gledamo na internetu korisno i da li udovoljava Božjim visokim merilima. To u moralnom smislu mora biti čisto i prikladno za jednog hrišćanina. Pornografija je veoma zastupljena na internetu i ako nismo oprezni, lako možemo upasti u tu zamku.

Dobro je da se pitamo: ’Da li bih odmah sakrio ono što je na ekranu ako bi u sobu ušli moj bračni drug, moji roditelji ili neki suvernik?‘ Ako je tvoj odgovor potvrdan, bilo bi bolje da internet koristiš u prisustvu drugih. Internet je u velikoj meri promenio način na koji komuniciramo i kupujemo. Osim toga, sa internetom se pojavio potpuno nov način da se ’učini preljuba u srcu‘ (Mat. 5:27, 28).

Proslediti ili ne proslediti?

Internet se koristi i za slanje i primanje mejlova. Iako imamo mogućnost da slobodno primamo i prenosimo informacije, imamo i odgovornost da ono što prosledimo drugima bude tačno i moralno. Možemo li da garantujemo da je ono što smo napisali ili prosledili drugima tačno? Imamo li dozvolu da to prenesemo drugima? a Da li je to korisno i konstruktivno? Zašto želimo da to pošaljemo? Da li time želimo da ostavimo utisak na druge?

Elektronska pošta je pravi blagoslov ako je ispravno koristimo. Ali možemo biti i zatrpani mejlovima. Da li najnovije vesti ili trivijalne informacije šaljemo velikom broju poznanika i tako im oduzimamo dragoceno vreme? Pre nego što nešto pošaljemo zapitajmo se zašto to radimo. Šta time želimo da postignemo? Ranije su ljudi pisali pisma članovima porodice ili prijateljima da bi oni bili u toku sa onim što im se dešava u životu. Zar to ne bi trebalo da bude i svrha naših mejlova? Zašto bismo prenosili drugima nešto što ne možemo proveriti?

Da li to znači da je najbolje da ne koristimo internet? Za neke ljude bi to bilo najbolje. Za čoveka kog smo ranije spomenuli upravo to je bio način da se oslobodi dugogodišnje zavisnosti. S druge strane internet nam može biti veoma koristan pod uslovom da ’sposobnost prosuđivanja pazi na nas, i da nas razboritost čuva‘ (Posl. 2:10, 11).

[Fusnota]

a Isto važi i za fotografije. Nije u redu da fotografije koje pravimo za sebe šaljemo svima, a još manje da dajemo imena i adrese ljudi na njima.

[Slika na 4. strani]

Pazi da ne postaneš žrtva dezinformacija

[Slika na 5. strani]

O čemu treba da razmisliš pre nego što pošalješ neki mejl?