Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Šta je krajnje siromaštvo?

Šta je krajnje siromaštvo?

Šta je krajnje siromaštvo?

KRAJNJE siromaštvo ugrožava život. To znači da osoba nema dovoljno hrane, vode i ogreva, kao ni pristojan dom, zdravstvenu negu i obrazovanje. Ono pogađa milijardu ljudi, što je skoro jednako broju stanovnika celog američkog kontinenta. Međutim, većina ljudi u Zapadnoj Evropi i Severnoj Americi nije imala priliku da upozna nekoga ko živi u krajnjem siromaštvu. Hajde zato da upoznamo neke od njih.

Mbarušimana živi u Ruandi, u Africi, sa ženom i petoro dece. Šesto dete je umrlo od malarije. On kaže: „Otac je podelio imanje na nas šestoro. Moj deo je bio tako mali da sam morao da se s porodicom preselim u grad. Žena i ja zarađujemo za život tako što prenosimo džakove s kamenjem i peskom. Naša kuća nema prozore. Vodu donosimo s bunara kod policijske stanice. Obično imamo jedan obrok dnevno, ali kada nema posla, tog dana nemamo ništa za jelo. Kada se to desi, odem od kuće, jer ne mogu da podnesem plač gladne dece.“

Viktor i Karmen su obućari. Žive s petoro dece u zabačenom gradiću u Boliviji. Iznajmili su jednu sobu u trošnoj kući od ćerpiča bez struje, s limenim krovom koji prokišnjava. Škola je tako prepuna da je Viktor morao da napravi školsku klupu za ćerku da bi mogla da pohađa nastavu. Ovaj par mora da pešači 10 kilometara kako bi nasekao drva za spremanje obroka i prokuvavanje vode za piće. „Nemamo toalet, pa moramo da idemo do reke“, kaže Karmen. „Tu se takođe baca i smeće, a u reci se i kupamo. Deca su često bolesna.“

Fransisko i Ilidija žive u jednom selu u Mozambiku. Imaju četvoro male dece, a jedno im je umrlo od malarije pošto ga u bolnici nisu primili na lečenje. Pirinač i slatki krompir koji uzgajaju na svojoj maloj parceli bio bi dovoljan da se prehrane tri meseca. Fransisko kaže: „Ponekad nema kiše ili lopovi ukradu useve, pa onda zaradim nešto malo novca tako što sečem i prodajem stabljike bambusa za gradnju. Takođe pešačimo dva sata do mesta gde sakupljamo grane za ogrev. Oboje ponesemo po naramak, jedan za naše sedmične potrebe, a drugi za prodaju.“

Mnogi smatraju da je veliki problem i nepravda što u svetu svaka sedma osoba živi kao Mbarušimana, Viktor i Fransisko dok milijarde drugih uživaju u blagostanju. Neki su probali da to promene. U sledećem članku biće reči o njihovim pokušajima i očekivanjima.

[Slika na stranama 2, 3]

Karmen s dvoje dece uzima vodu iz reke